Kafana "KOD DVA PIŠTOLJA"

Na obodu sadašnjeg centralnog vršačkog trga-pešačke zone, preko puta bivše autobuske stanice, nalazi se jednospratna, žuto okrečena zgrada visokog krova. Iznad široke kapije stoji delimično oljušten natpis koji kazuje da je tu «Veterinarska stanica». Dobar deo Vrščana (ili kako oni sebe, gramatički nepravilno ali životno ispravno, zovu «Vrštani») ovu zgradu zna kao kafanu «Dva pištolja», mada niko danas živ ne pamti da je u toj zgradi bila kafana. U stvari, reč je o jednoj od varoški legendi koje se ispredaju i prenose s kolena na koleno, a koja kaže da je davne 1817.g. u gostionicu «Kod labuda» stigao mladi bogataš sa nevelikom pratnjom. Gospodar Leonard, kako mu je bilo ime, putovao je, iz Temišvara, na lečenje u banju Mehdiju ali je, umoran, želeo da se odmori u Vršcu. Vlasnik gostionice ga je, kako i dolikuje, odveo u otmenu sobu dok je slugama namenio mnogo skromniji sobičak. Gospodar se, međutim, pobunio i zatražio za svoje sluge jednako prostranu i lepu sobu. Među slugama se isticao visok, jak čovek, oštrog pogleda. Bio je to Đorđe Petrović Karađorđe, vođa Prvog srpskog ustanka, koji je, po slomu bune, pobegao u Rusiju i tamo godinama pokušavao da, od carskih vlasti, izdejstvuje pomoć za nastavak rata protiv Turaka. Rusi, međutim, nisu bili voljni da se angažuju u Srbiji pa su Karađorđu davali neodređena obećanja koja se nisu izrodila ni u kakav konkretan novčani ili materijalni oblik. Nestrpljiv da se vrati u Srbiju i konačno svestan da od molbi i podrške nema ništa, Karađorđe pobeže svojim domaćinima i dođe u Jašu svom prijatelju, Mihailu Leonardu, borcu za oslobođenje Grčke od Turaka. Njih dvojica smisliše plan da se, pod izgovorom puta u banju, što više približe Srbiji i negde uvrebaju priliku da Karađorđe tajno prebegne svom narodu. Tako se mala grupa zaverenika našla u Vršcu.

vrsac

Gospodar Leonard je nekoliko dana pokušavao da u varoši pod kulom pronađe nekoga voljnog da im pomogne. No, austrijska vlast uspela je da ovdašnjim Srbima 'utera strah u kosti' pa je bilo teško naći prave i poverljive ljude za opasan poduhvat prelaska Dunava kod obližnje Bele Crkve. Dok je Leonard tražio pomoć, Karađorđe je, sa svojim slugom, sedeo u sobi bivajući sve nestrpljiviji. Konačno, on sazna da će u crkvi Svetog Nikolaja, koja je nedaleko od gostionice, 6. jula službu držati sam vršački vladika. Karađorđe se spremi i odlučno ode u crkvu. Okupljeni su zapazili stranca ali niko nije znao ko je on. Priča o njemu proletela je, po okončanju službe, gradom i, preko žbira, došla do vlasti koje su odmah poslale policiju u gostionicu. Ali, gostioničar je mogao samo da ih obavesti da su putnici otišli svojim putem. Kako nije bilo nikakve poternice za njima, nije bilo ni istrage. Ono što gostioničar nije rekao vlastima ali jeste svojim sugrađanima bilo je da je Karađorđe svoj konak platio sa dve srebrne kubure koje je izvadio iz pojasa, a pride je dodao i jedan handžar. Koju nedelju kasnije u Vršac je stigla strašna vest da je Karađorđa, po nalogu Miloša Obrenovića, ubio rođeni kum. Tako se ispostavilo da je ovaj srpski junak u Vršcu poslednji put  bio na službi božijoj. Vrštani su, u znak sećanja na Karađorđev tajni boravak u njihovom gradu, gostionicu «Kod labuda» spontano prekrstili u «Dva pištolja». Ovo ime se, kao i legenda, zadržalo sve do danas.

Na žalost, gostionica (ili kafana, kako je njena 'modernija' odrednica) nije ušla ni u kakve tekuće državne ili lokalne planove po kojima bi bila restaurirana ili pretvorena u muzej. Čak je, pre par decenija, dozvoljeno probijanje novih vrata na fasadi zgrade kako bi se otvorila Poljoprivredna apoteka. Prostrano dvorište, nekadašnji magacini i štale prepušteni su zubu vremena i tek povremenim sitnim popravkama. Ista je situacija i u nekadašnjim gostinjskim sobama. Prošlog leta je, čak, popustio krov pa su na ulicu padali komadi maltera tako da je bilo rizično ići pored zgrade. Tako je bivša gostionica, u kojoj se desila mala ali živopisna epizoda istorije Srba, i dalje u milosti i nemilosti vremenskih (ne)prilika, sopstvene starosti i nebrige nadležnih.

Autor: Ilija Bakić

 

Karađorđe konak u Vršcu platio kuburama

Priča o pištoljima, kojima je vođa Prvog srpskog ustanka Karađorđe Petrović platio konačište u gostionici "Kod labuda" u Vršcu, već dva veka se prenosi s kolena na koleno.

Legenda ili istina, tek, po njoj je vlasnik gostionice, kada je saznao da je čuveni srpski vožd ubijen samo tri sedmice posle misterioznog boravka u Vršcu, svoj ugostiteljski objekat prekrstio u "Dva pištolja" i tako odao počast svom najuvaženijem gostu.

O Karađorđevoj tajnoj poseti tadašnjem austrougarskom Vršcu dugo se pripovedalo. Jedni tvrde da je on u pograničnu varoš svratio 1813, na putu za Rusiju, posle ugušenog ustanka. Drugi, pak, što je i mnogo verovatnije, kažu da je vožd u Vršac došao uoči Vidovdana, 23. juna 1817.

dva pistolja spolja

Pobegao je tada iz ruskog Hotina, gde je četiri godine bezuspešno iščekivao da Rusi počnu rat za oslobođenje Srbije od Turaka. Uvidevši da od toga nema ništa, umakao je pažnji ruskih vlasti, koje su pratile svaki njegov korak, i u velikoj tajnosti krenuo ka Srbiji, gde je želeo da obnovi borbu. Prebegao je najpre u rumunski Jaši, kod Mihaila Leonarda, istaknutog člana Heterije - pokreta za oslobođenje Grčke od Osmanlija. Odatle su zajedno sa svojim slugama došli u Vršac, posle mesec dana napornog putovanja.

- Kada je u suton Temišvarskim sokakom u Vršac ušla lepa kočija, koju su vukla dva zelenka i dva dorata, niko nije mogao ni da nasluti da je u njoj bio vođa Prvog srpskog ustanka - zapisao je istoričar Vršca Dušan Belča. - Kočijaš je zaustavio konje ispred velike gostionice na tadašnjoj pijaci. Videvši da dolaze bogati neznani gosti, gazda ih je sačekao ispred kapije. Leonardo je Karađorđa predstavio kao svog slugu, što domaćinima bi pomalo čudno, jer je izgledao kao gospodin. Ali, tome nisu pridavali značaj.

Dok je Leonardo bezuspešno tražio pomoć od svojih prijatelja iz Vršca da vožda tajno prevezu preko granice, u Srbiju, Karađorđe nije izlazio iz sobe. Ipak, nije mogao da se odupre želji da prisustvuje vidovdanskom bogosluženju u Svetonikolajevskom hramu, na samo nekoliko koraka od gostionice. Bio je, kažu, najviši u crkvi, a okupljenom narodu je dodatno upao u oči zbog pet zlatnih dukata koje je ostavio prilikom celivanja ikone. Varošicom se tada proneo glas o postarijem otmenom neznancu, malih crnih brkova, koji je samo micanjem usana ponavljao molitve za vršačkim vladikom Petrom Vidakom. Te glasine su stigle i do policije.

- Dok se policija spremala da poseti gostionicu i proveri dokumenta došljaka, neko to dojavi gostioničaru i on ubrza odlazak gostiju. Oni uskočiše u već spremnu kočiju i u galopu napustiše Vršac. A na stolu sobe, u kojoj je vožd boravio, ostadoše dva srebrna pištolja i jedan handžar, kao naknada za račun koji nisu stigli da plate - pripoveda Belča.

dva pistolja unutra

Tek nekoliko dana kasnije, Vrščani su saznali ko je bio misteriozni čovek, o kom je brujala varoš. Bi im zbog toga žao, jer velikog vožda nisu ugostili kako dolikuje, niti mu celivali ruku. Još više ih je zaprepastila vest da posle odlaska iz Vršca Karađorđe nije živeo ni dvadesetak dana, jer ga je po naredbi njegovog kuma Miloša Obrenovića ubio Vujica Vulićević. Tada im bi jasno da su oni poslednji videli vožda kako uspravno stoji u Sabornoj crkvi, moleći se za uspešan povratak u Srbiju, ne sluteći da ga tamo čeka smrt.

Za prelazak granice 20 dukata

Umakavši policiji u Vršcu, Karađorđe se uputio u Belu Crkvu, kod prijatelja Toše Nedeljkovića. On ga je odvezao u obližnju Banatsku Palanku, na Dunavu, gde se sa austrougarskim oficirom i graničarima dogovorio da ga u tajnosti prevezu preko Dunava u Ram, u Srbiju. Za tu uslugu oficir je dobio 10 dukata, a dvojica graničara po pet.

Zgrada pod zaštitom države

Gostionica "Dva pištolja" podignuta je krajem 18. veka u centru Vršca, gde se tada nalazila velika pijaca. Sve do kraja Drugog svetskog rata, kada je nacionalizovana i pretvorena u Veterinarsku stanicu, koja i danas radi (prekoputa stare autobuske stanice), u njoj su se gostili ugledni Vrščani i stranci. Kažu da je tu "boemisao" i čuveni slikar iz Vršca Paja Jovanović. Zbog Karađorđeve posete, zgrada se nalazi pod zaštitom države kao spomenik kulture od izuzetnog značaja. Dugo je, međutim, bila prepuštena propadanju. Stari sjaj su joj vratili novi vlasnici, koji su je kupili pre nekoliko godina.

Autor: Jelena Jovanović, Večernje novosti